Макробиотика

Makrobiotika
Kako početi s promjenama u prehrani?

Najčešća pitanja vezana uz makrobiotičku prehranu su kako početi, kako unijeti tolike promjene u svakodnevnu prehranu i, najviše od svega: zašto je to tako komplicirano???

Prije svega, mi smo se uvjerili da zaista nije komplicirano, a kroz svoje programe činimo sve da i vas uvjerimo u to. Nadamo se da će vam i preporuke na ovoj stranici pomoći!

Korak po korak...
-----------------

-preispitajte svoje navike

-informirajte se – pročitajte knjigu, nađite trgovinu koja nudi organski uzgojene, prirodne namirnice i koristite ih u „klasičnim“ receptima

-povežite se s nekim tko ima iskustva ili bar posjetite dobar makrobiotički restoran – uvjerite se kako je zdrav obrok istodobno i jako ukusan

-educirajte se – prođite kvalitetne edukacijske programe i naučite kuhati; toplo preporučamo seminar Makrovikend

-napravite plan

-djelujte

-odvojite vrijeme potrebno za usvajanje nove vještine

-radujte se novoj avanturi

Što možete očekivati?
---------------------

Kao prvo potrebno je izdvojiti vrijeme vrijeme za pripremanje obroka. U početku će trebati puno više vremena nego što je to uobičajeno. No svako novo iskustvo zahtijeva više truda, i to je prirodno. Dakle, svoj posao i obveze djelomično podredite težnji da poboljšate prehranu. Današnji čovjek to teško prihvaća, no usporedite li ono što prividno gubite s onim što dobivate, bit ćete spremni uložiti više truda.

    U početku se može pojaviti pretjerana potreba za hranom tako da ćete ponekad pojesti zapanjujuće količine. To može biti povezano s razinom šećera u krvi te nekim drugim metaboličkim prilagođavanjima. Smatra se da razdoblje postupnog prelaska na makrobiotičku prehranu traje tri do šest mjeseci, što jamči prelazak bez stresa. No, osoba s ozbiljnijim zdravstvenim problemima treba prehrambene navike promijeniti brzo, tj. najviše u roku od petnaest dana. Kod relativno zdravih osoba prelazak može biti kraći ili duži, ovisno o motiviranosti i vještini.

    Pri svemu tome, prijeko je potrebno strpljenje da se svladaju novi nazivi, načini kuhanja i okusi. Kad smo već kod okusa, recimo da makrobiotička prehrana daje prednost blažim okusima od onih u klasičnoj kuhinji pa će trebati neko vrijeme da počnete razaznavati one najfinije.

Što konkretno učiniti?
----------------------

    Često je primjetna neodoljiva potreba za nekom hranom koju ste prije jako voljeli, npr. hamburger, pizza i slično. Tada se privremeno «zavarajte» odreskom od seitana ili tofua ili sličnim jelom koje bar donekle oponaša okus i izgled na koji ste navikli. Naravno, cilj makrobiotičke prehrane nije oponašati klasičnu, nego je to postavljanje novih vrijednosti. No, u prijelaznom razdoblju, dopušteni su i mali trikovi.

    Imate li naviku stalno nešto grickati, možda nije dobro naglo se riješiti te navike pa prijašnje grickalice samo zamijenite kvalitetnijima, poput sjemenki, rižinih keksa i sl.

     Kad počinete jesti kvalitetnije, počinje spontano čišćenje tijela, što katkada može biti povezano s nekim tjelesnim reakcijama. Sagorijevanje štetnih organskih i anorganskih otrova manifestira se kroz simptome kao što su blago povišena temperatura, pojačano znojenje, kašljanje ili kihanje. Izbacivanje otrova i nasl*ga nastalih potrošnjom zasićenih masnoća, šećera i aditiva, u jednom trenutku povezat će se s izbacivanjem nepoželjnih navika.

    Velika pomoć u uspješnom usvajanju makrobiotičkih načela prehrane su edukacijski programi: predavanja, seminari, radionice kuhanja...naići na originalne programe i vrhunske stručnjake, a može vam osigurati i individualne poduke i savjetovanja, prilagođene baš vama.

    Osloniti se samo na knjigu nije dovoljno, iako imate dojam da vladate situacijom, jer u tom slučaju prelazak zna trajati godinama budući da nikad niste sigurni u ispravnost onoga što radite. Vidjeti kako se priprema obrok i koriste različiti dodaci, za vas kao početnika može biti od velikog značaja, a uštedjet ćete i vrijeme. Iskustvo je puno važnije od pasivne pisane riječi, ma kako da je knjiga dobro napisana.

Ove i puno više dobrih i važnih preporuka naći ćete u odličnoj knjizi Zlatka Pejića i Jadranke Boban pejić «Hrana za život», bestseleru na području prirodne prehrane , a koja je doživjela svoje deseto izdanje! Ova je knjiga izvrstan uvod u načela prirodne prehrane koju toplo preporučamo svima koji započnu edukaciju.

Kad obavite sve pripreme, kao dobar podsjetnik koristit će vam osnovna načela prehrane prema makrobiotičkim načelima.

1.Isključite iz prehrane šećer, meso i konzerviranu hranu

2.Počnite jesti cjelovite žitarice i mahunarke koje su dostatna zamjena

3.Umjesto zamrznute hrane koristite svježu

4.Smanjite mliječne proizvode pa ih postupno zamjenjujte proizvodima od soje

5.Bijeli kruh zamijenite integralnim kruhom, po mogućnosti onim koji je napravljen s prirodnim kvasom

6.Uvedite u prehranu zaslađivače kao rižin ili ječmeni slad, koji će vam olakšati prijelaz i pomoći da zadovoljite potrebu za slatkim

QUINOA - drevna žitarica za 21. stoljeće


Cjelovite žitarice vrlo su važan dio naše svakodnevne prehrane, o tome nema sumnje. No, kod svih skupina namirnica, pa tako i kod ove, vrlo je bitna raznolikost. Često preveliku važnost dajemo riži, a zanemarujemo obilje drugih žitarica koje se danas nude na tržištu. Jedna od njih je i quinoa. Stoga evo nekoliko zanimljivih podataka o ovoj neobičnoj biljci, koji će vas, nadamo se, ponukati da je uvedete i u svoju prehranu!

Podrijetlo quinoe
-----------------

Quinoa (čitaj keen-wa, ili uobičajenije ali neispravno kvin-o-a) je jedna od najstarijih žitarica na svijetu, koju je još prije 5-8000 godina narod Inka uzgajao na proplancima Južne Amerike.

Legende kažu kako je kralj tog drevnog naroda svake godine posijao prvo sjeme quinoe, budući da je upravo ta žitarica bila osnovna namirnica kojom se njegov narod prehranjivao. Nazivali su je Majka Žitarica.

U to davno vrijeme nije bilo potrebno znanstveno je analizirati kako bi se utvrdila njena vrijednost. Inkama je bilo sasvim jasno koliko je quinoa vrijedna, budući da su i sami bili dokaz njenog povoljnog utjecaja na zdravlje tokom više generacija.

No, iskrcavši se na tlo Novog Svijeta, španjolski su osvajači, zbog svoje nepovjerljivosti prema domorocima, svetu hranu Inka odbili prihvatiti kao vrijednu namirnicu te su u Europu sa sobom ponijeli kuk*ruz i krumpir. Quinoa je tek u posljednje vrijeme u kulinarstvu zauzela mjesto koje zaslužuje.

Okus
-----

Neki quinou opisuju kao kavijar među žitaricama, neki kažu da ih okus podsjeća na mješavinu sezama i prosa. Okus i izgled quinoe zahtijevaju malo privikavanja, no jednom kada je zavolite postati će neizostavan dio vašeg tjednog menija. Zbog neobičnog izgleda koji podsjeća na male leteće tanjure, zanimljiv je dodatak salatama, juhama, pa čak i desertima.

Quinoa ima više proteina od nekih žitarica (13.1g/100g u odnosu na 10.6g/100g kod ječma, 11g/100g kod prosa), a u količini amino-kiselina može se mjeriti sa sojom. Sadrži također i visoku razinu kalcija, željeza, vlakana (5.9g/100g), B-vitamina, E-vitamina i fosfora. Nema glutena.

Zrno quinoe je prirodno presvučeno tankim slojem saponina koji ga štiti od jakog vjetra, žarkog sunca, hladnih noći i ostalih teških uvjeta u kojima raste. Saponin se uklanja prije pakiranja ali ga neznatna količina ostane, stoga je quinou prije kuhanja potrebno isprati kako se ne bi pokvario okus jela. No imajte na umu da će unatoč tomu quinoa zadržati svoju specifičnu blagu gorčinu zbog koje ju mnogi i vole!

Priprema
--------

Quinoa je odlična sama ali i u kombinaciji sa drugim žitaricama, pogotovo s rižom, prosom, amaranthom ili kuk*ruznom krupicom. Od jedne šalice suhe quinoe dobiti ćete tri šalice kuhane, a kuha se otprilike 25-30 minuta u omjeru 1 šalica quinoe : 2-2,5 šalice vode.

Iskoristite dobrobiti ove skromne i nepravedno zapostavljene namirnice, istražujte i eksperimentirajte sa novim načinima pripreme, rezultati zasigurno neće izostati!

Uzgoj
-----

U posljednjih dvadesetak godina uzgoj quinoe je porastao zahvaljujući uzgajivačima iz Perua i Bolivije koji su nanovo otkrili ovu zaboravljenu žitaricu i njeno važno mjesto u njihovom kulturnom nasljeđu. No i uzgajivači diljem Amerike su «prisvojili» quinou zbog njene hranjivosti te se ona danas uzgaja diljem SAD-a, na kanadskim prerijama, čak i u Egiptu. Zapanjujuće je to što je sav uzgoj ove žitarice organski.

Quinou je relativno lako uzgajati, odlično raste u planinskim predjelima, područjima sa siromašnijom zemljom i u vrlo suhim klimama. Može se uzgajati i u vlastitom vrtu uz vrlo malo truda !

Napisala: Dunja Gulin

Makrobiotika
TEMPEH - IZVOR VITALNOSTI

Piše: Ana Janjatović Zorica

Tempeh je namirnica nastala fermentacijom cijelih sojinih zrna, koja osim što je ukusna za jelo, organizmu osigurava potebne nutrijente i podiže vitalnost.

Tempeh, namirnica porijeklom iz Indonezije, se dobiva fermentacijom lagano kuhanog sojinog zrna koje se uz pomoć micelija plijesni Rhizopus povezuje u kompaktne pločice. Sam proces proizvodnje je jednostavan i u Hrvatskoj postoji nekoliko proizvođača te kvalitetne namirnice.

Tempeh je bogat bjelančevinama tako da u vegetarijanskoj prehrani može zamijeniti bjelančevine životinjskog podrijetla. Činjenica je da su sojine bjelančevine i ulja obrađeni na ovaj način lakše probavljivi od onih iz neobrađenog sojinog zrna.

Ova niskokalorična namirnica ima vrlo malo zasićene masnoće, ne sadržava nimalo kolesterola, a istovremeno je energetski vrlo snažna. Sadržava minerale (kalcij, željezo, magnezij, fosfor), vitamine iz B-skupine i vlakna. Daje snagu i vraća vitalnost pa je zato pogodna za oporavak od bolesti te podršku zdravlju. Istraživanja su pokazala da fitokemikalije iz soje, izoflavoni, smanjuju masnoće u krvi i krvni tlak, sprječavaju sužavanje krvnih žila, jačaju njihovu funkciju i tako smanjuju rizik za kardiovaskularne bolesti.

Također, sjajni su u prevenciji različitih vrsta karcinoma (dojke, debelog crijeva, želuca), sprečavaju i ublažavaju simptome menopauze, a sprečavaju i gubitak koštane mase. Zahvaljujući fermentaciji, tempeh sadržava prirodni antibiotik koji sprečava infekcije crijeva.

Tempeh je vrlo ukusan, a može se pripremiti na brojne zanimljive načine. Vrlo je važno da se dobro toplinski obradi i može se kombinirati s povrćem, algama, žitaricama, peći, pržiti. U tradicijskim jelima sjajno zamjenjuje meso.

Mkarobiotika
Osnovna načela prehrane prema makrobiotičkim načelima

Namirnice koje treba uvrstiti u svakodnevnu prehranu

1. Cjelovite žitarice

30 do 50% svakog obroka trebale bi činiti kuhane cjelovite žitarice ili njihovi proizvodi pripremljeni na različite načine. Smeđa riža, ječam, proso, pšenica, zob, raž, heljda, kuk*ruz, amarant, pira, dinkel, quinoa te razne vrste kruha, tjestenine, pahuljica, griza i brašna, žitarice su koje trebaju biti bitni dio naše prehrane. Skrećemo pozornost na to da cjelovitim žitaricama u zrnu treba dati prednost u odnosu na prerađene proizvode jer cjelovito zrno (skinuta je samo vanjska ljuska ili pljeva) sadrži više hranjivih sastojaka od npr. pahuljica ili brašna.

2. Juhe

Oko 5% dnevne prehrane trebale bi činiti juhe od povrća začinjene misom, tamarijem itd. (jedna do dvije zdjelice juhe od 3 dl dnevno). Okus juhe treba biti slatko – slani, ne prejaki, a juha treba sadržavati različito povrće koje treba izmjenjivati tako da juha ne bude uvijek ista. Preporučuje se dodavanje male količine alge wakame u kuhanju.

3. Povrće

Od 25 do 40% svakodnevne prehrane trebalo bi činiti povrće: korjenasto, glavičasto i zeleno lisnato, ovisno o godišnjem dobu. Povrće se pere četkicom od prirodnih vlakana, reže na različite načine, a zatim i obrađuje kuhanjem, pirjanjem, parenjem, prženjem, pečenjem itd. Zeleno lisnato povrće uvijek treba kuhati kratko, 2-5 minuta, kako bi zadržalo svoju boju, a time i hranjive sastojke. Kako dolazi hladnije vrijeme, povrće češće treba jesti termički obrađeno, a s dolaskom vrućih dana jede se više sirovog povrća jer ono hladi organizam. Osobe koje imaju poteškoće s probavom i druge zdravstvene probleme, trebaju izbjegavati konzumiranje sirovog povrća.

Krumpir, rajčicu, patlidžan i papriku treba jesti rijetko ili potpuno izbjegavati, ovisno o zdravstvenom stanju, jer negativno utječu na odnos kiselina i lužina u organizmu.

Za svakodnevnu upotrebu preporučuje se sljedeće povrće: zeleni kupus, kelj, blitva, raštika, poriluk, luk, mrkva, cvjetača, brokula, prokulice, rotkve, repe, bundeve, tikve, krastavac, salata, koraba, mahune, grašak, kao i različite vrste lokalnog povrća. Posebno se potrudite da na vašem tanjuru bude zeleno lisnato povrće.

4. Mahunarke

10 do najviše 20% svakodnevne prehrane trebaju činiti različite vrste mahunarki poput slanutka, leće, različitih vrsta graha, crne soje, azuki graha, soje o proizvoda od soje (tofu, tempeh i sl.). Izbjegavajte proizvode od teksturirane soje, poput primjerice ljuspica, jer mogu poremetiti probavu. Mahunarke treba kuhati s malom količinom alge kombu, kako bi bile probavljivije.

5. Alge

U vrlo malim količinama preporučuje se konzumirati alge: hiziki, kombu, wakame, arame, nori, agar agar i dulse. Alge se mogu kuhati same ili s povrćem, u juhama, s mahunarkama i sl. U jela od morskih algi uglavnom se kao začin stavlja umjerena količina tamarija. Izuzetno su bogate mineralima.

6. Dodatne namirnice

Ovisno o vašem zdravstvenom stanju, uzrastu, aktivnosti, spolu ili želji, ovim osnovnim skupinama namirnica možete - ako niste vegan - dodati ribu i plodove mora, prirodne deserte bez šećera, jaja, i mliječnih proizvoda, te voće svježe ili sušeno, ovisno o godišnjem dobu. U umjerenom klimatskom području u kojem živimo, treba izbjegavati tropsko voće. Pržene sjemenke (sezam, suncokret i bučine sjemenke) te orašasti plodovi (lješnjak, badem, orah, kikiriki i sl.) dobra su nadopuna prehrani, pogotovo djece jer sadrže bjelančevine i kvalitetna ulja. Suvremena proizvodnja prirodnih proizvoda nudi različite namaze, mlijeka od soje i žitarica te obilje drugih proizvoda koji odlično mogu nadopuniti prehranu, pogotovo u situacijama kada ne možemo kuhati. No, važno je napomenuti da ništa ne može zamijeniti kvalitetno napravljen obrok od prvih pet skupina namirnica.

7. Napici

Kvalitetna voda, lagani čaj poput banče (kukicha su grančice, a hojicha listići istog grma), čajevi od žitarica, kava od žitarica i slično, uobičajeni su napici u makrobiotičkom pristupu prehrani. Zeleni čaj također može biti odlično osvježenje za cijeli organizam. Količina tekućine treba biti individualno prilagođena i najbolje je piti kada se osjeti žeđ. Posebni ćajevi i napici od ljekovitog bilja piju se povremeno i s određenim ciljem. Voćni sokovi i sokovi od povrća piju se za vrijeme velikih velikih vrućina i to u malim količinama, a pivo i vino u posebnim prigodama i na svečanostima.

Namirnice koje treba konzumirati umjereno ili izbjegavati ( ili eliminirati potpino )

-meso, jaja, masnoće životinjskog porijekla, perad, mliječni proizvodi, uključujući maslac, sireve i sl.

-tropsko i suptropsko voće i voćni sokovi, gazirana pića, napici poput kave, crnog čaja te svi aromatski i stimulirajući napici;

-šećer, saharin i drugi umjetni zaslađivači (umjesto njih se koriste zaslađivači od žitarica, kao što su ječmeni slad, rižin sirup i sl.);

-sve umjetno obojene, konzervirane, tretirane ili kemijski obrađene namirnice: sve rafinirane žitarice, brašna i njihovi proizvodi, masovno proizvedene industrijske namirnice, kao i sve namirnice u limenkama te zamrznute namirnice;

-žestoki začini, bilo kakve aromatične, stimulirajuće namirnice te različite vrste maka i octa sintetskog porijekla.


Dodatne preporuke


Važnost kuhanja

Ispravna priprema hrane od presudne je važnosti u primjeni makrobiotičkih načela. Stoga je bitno educirati se o primjeni makrobiotičkih načela, prije svega polaziti kvalitetne programe kod iskusnih stručnjaka. Nakon edukacije lako je nadopunjavati znanje i slijediti recepte u kuharicama.

-Ulje za kuhanje treba biti biljnog porijekla, nerafinirano, najbolje hladno prešano. Preporučuje se maslinovo, suncokretovo, tamno i svijetlo sezamovo te kuk*ruzno i bučino ulje. Ulje treba koristiti u malim količinama.

-Najbolje je koristiti morsku sol i fermentirane začine kao miso, tamari, shoyu, koji su proizvedeni na tradicionalan način, bez dodavanja šećera i kemikalija. Začinske trave treba koristiti umjereno i ne ponavljati stalno iste kombninacije te mijenjati začine u skladu s godišnjim dobom.


Preporučuju se sljedeći dodaci jelima:

-gomashio (sezam i sol) u omjeru 18 žlica sezama na žlicu soli
-prah od pečenih algi – kombu i wakame
umeboshi šljive
-tekka – začin za posipavanje žitarica od korjenastog povrća i misa
-shiso – prah za posipavanje žitarica


Ritam prehrane

Jedite redovito dva do tri puta na dan, onoliko koliko želite, pod uvjetom da slijedite preporučene omjere namirnica i da dobro žvačete. Izbjegavajte jesti neposrtedno prije spavanja, najbolje je ne jesti ništa tri sata prije spavanja. Kada ste žedni, pijte umjereno – ako ste često žedni, možda je hrana koju jedete preslana. Savjeti iskusnog zdravstvenog savjetnika i učitelja kuhanja mogu vam biti od velike pomoći.


*Sve navedene namirnice najbolje su ukoliko imaju certifikat organskog uzgoja, što znači da su uzgojene na prirodan način, da nisu genetski modificirane, odnosno da su, tzv. ekoproizvodi.

Makrobiotika
LITERATURA

Mičio Kuši u saradnji sa Aleks Dzekom -Ishranom protiv Raka
Mičio Kuši- Orijentalna dijagnoza
Mičio Kuši- Osnovni kućni lekovi
dr sci med Ljubica Radović-Savcić- Makrobiotika i homeopatija
Mičio Kuši- Ki devet zvezda
dr Entoni Satilaro- Vraćen u zivot: kako sam pobedio rak
Mičio Kuši - Makrobiotička dijeta
Mičio Kuši- Standardna makrobiotička dijeta
Dzordz Ošava - Makrobiotika ili Umeće podmladjivanja i dugovečnosti
Evelina Kuši- Velika makrobiotička kuharica : za zdravlje, sklad i mir
Vendi Esko - Makrobiotički kuvar (sa uvodom Eveline Kuši)

Dr Nada Jokić Stefanović- Makrobiotički kuvar: prirodnim putem ka zdravlju
Jasmina i Srećko Milićević - Vodič kroz makrobiotičko kuvanje
Violeta Ilić i dr Nada J. Stefanović- Veliki makrobiotički kuvar
Snežana Ognjenović - Makrobiotičke poslastice (pudinzi, kremovi, kolači i torte)


Mina Dobić- Moj život je kao feniks

RECEPT
TOFU sir od soje       
    
SASTOJCI

1/2 kg soje,
5 kašika nigarija ili
limun,
5 l vode.

PRIPREMA
U soju sipati vodu i ostaviti da nabubri preko noći. Sutradan je što sitnije samleti i kuvati u 5 l vode oko 40 minuta. Pritom stalno mešati da ne zagori. Zatim je kroz duplu gazu procediti. Tako da se dobije gusta masa okara (sojino meso) i tečnost sojino mleko.
Limun (limuntus) ili rastvoren nigari sipati u mleko temperature 40 stepeni i držati ga na toj temperaturi još dva sata.
Kada se mleko stegne, preučiti ga u kalup sa gazom i dobro pritisnuti. Sir od soje držati u frižideru u vodi koju treba svakodnevno menjati. Rok trajanja je oko nedelju dana.
Sojino meso (okaru) sačuvati jer je polazna masa za mnoge specijalitete.

Makrobiotika
PRAKTICNI SAVETI ZA POCETNITE

    Makrobiotika nam pokazuje na koji način možemo da živimo jednostavno, skromno (vivere parvo) i u skladu sa sveprisutnim principom jina i janga.

    Ona je najpravedniji i najbolji način da živimo i da se hranimo u skladu sa svim onim što nas okružuje, jer ćemo kroz uspostavljanje istinskog zdravlja otkriti šta zaista znači biti srećan i slobodan.

    Uprkos svojoj jednostavnosti, makrobiotika zahteva jaku volju od strane svake osobe koja je, najzad, shvatila da su svi haosi i sve teškoće samo posledice naših grešaka u ishrani koje nastaju zbog nepoznavanja kosmičkog poretka.

    Proučavanje Principa Jedinstva oslobodiće nas našeg pomračenog rasuđivanja, kako u vezi ishrane tako i u vezi životne koncepcije, koje smo stvarali godinama i koje je, često, zasnovano na mehaničkom i čulnom nivou.

    Razumevanje predivnog kosmičkog poretka i njegove dijalektike pokazuje nam, takođe, i način na koji bismo trebali da se hranimo, kako da pijemo i da se lečimo i kako da uvek budemo srećni.

    Makrobiotička ishrana zasnovana je na ljudskoj evoluciji, na našim odnosima sa okolinom i našim individualnim potre*ama. Takva ishrana omogućava nam očuvanje zdravlja i smanjivanje rizika od bolesti, ali je mogu koristiti i bolesne osobe.

    Shvatanje porekla svih naših bolesti i mea culpa naših grešaka označava početak izlečenja.


    Svaka namirnica pokazuje jin i jang efekte u različitim proporcijama.

    Životinjski proizvodi imaju mnoge negativne osobine (masti, toksini i purini itd.), kao i namirnice dobijene procesom koncentracije: šećer, alkohol... Dovoljno je da se takvoj ishrani dodaju integralne žitarice i na taj način sastave obroci od supa, povrća i mahunarki, uz povremeno dodavanje deserata i životinjskih proizvoda. Manje životinjskih proizvoda u tanjiru (jang efekat, centripetalna sila) dovodi do smanjene potrebe za suviše jin namirnicama (veoma jin povrćem, slatkišima, voćnim sokovima, alkoholom ...).

    Ako ovaj princip jina i janga primenimo na samu pripremu namirnica, tada možemo da „jangiziramo” namirnice koje su jin u svom sirovom stanju, kao i da „jiniziramo”” suviše jang namirnice. Primenom četiri osnovna faktora u kuhinji: soli, vatre, pritiska i vremena, možemo da neutrališemo kiselost sirovih namirnica i da uklonimo višak tečnosti koju sadrže. Drugim rečima, kuvanjem naše namirnice postaju više jang. Jang biljke (kao što je korenasto povrće) zahtevaju manju upotrebu soli i vatre od jin povrća. Ako se takve namirnice prekuvaju, tada mogu da budu suviše jang. Ako se nedovoljno kuvaju, ostaju više jin. Dodavanje soli, misa i sosa od soje jangizira namirnice, dok eliminisanje soli iz namirnica i povećavanje količine vode pri kuvanju jinizira. Primetićete da se jang povrće, uglavnom, veoma dobro kombinuje sa jin povrćem.

    Jin i jang su antagonisti i komplementarni su. Pronađite ravnotežu jina i janga dok pripremate vaš obrok. Eksperimentišite sa jinom i jangom. Naše postojanje zavisi od njihove ravnoteže! Svako lice ima naličje: veliki jang privlači veliki jin, i obrnuto.

    Zimski, hladan period je jin. Sa takvom okolinom ostaćemo u ravnoteži ako mi sami postanemo relativno više jang, odnosno ako pravilno odaberemo namirnice, načine njihovih priprema i ako pravilno začinimo jela. Tada integralne žitarice u zrnu mogu da čine 50–70% naših obroka.

    Tokom leta, kada je vreme suvo i toplo, okolina je jang. Tada našu ravnotežu pomeramo prema jinu, odnosno koristimo tečnija, kraće kuvana i manje slana jela. U tom slučaju integralne žitarice mogu da čine 20–50% naših obroka, a ostatak povrće i voće.

    Posmatrajte pažljivo kako se menja vaša fizička kondicija sa promenama godišnjih doba, kao i sa svakodnevnim promenama vremena, da biste mogli pravilno da odaberete vaše namirnice i načine njihovih priprema.

KAKO POCETI?

    Čovekova ishrana postepeno se menjala od prirodnih biljnih namirnica ka životinjskim i rafinisanim namirnicama tokom poslednja dva ili tri veka. Na isti način, povratak tradicionalnom načinu ishrane baziranom na žitaricama i povrću trebalo bi takođe da bude postepen. Naš probavni sistem, koji je naviknut na uobičajen način ishrane, često nije u stanju da odmah i u potpunosti upotrebi sve korisne sastojke iz žitarica i povrća. Zato postepeno počnite sa makrobiotičkom ishranom.

    Počnite tako što ćete meso zameniti ribom, a količine postepeno smanjujte kako se budu menjali vaše potrebe i vaše čulo ukusa.

    Potrudite se da odmah prestanete da koristite šećer, kafu, veštački obojene čajeve i industrijske namirnice koje sadrže hemijske proizvode. Umesto njih koristite kafu od žitarica, prirodne biljne čajeve i sveže povrće.

    Ako ste navikli da jedete šećer, zamenite ga medom. Nemojte zaboraviti da je med životinjski proizvod, koncentrisan šećer koji proizvodi pčela, i prestanite sa njegovom redovnom upotrebom kada osetite da vas takav sladak ukus više ne privlači.

    U početku bi previše jang osobe (crvenog lica, jake, agresivne) trebalo da koriste više jin hranu, da smanje upotrebu životinjskih proizvoda na račun povrća i voća.

    Vrlo jin osobe (blede, uzdržljive, neaktivne) bi u početku trebalo da se jangiziraju korišćenjem više životinjskih proizvoda i manjom upotrebom voća.

    Uzimajte dovoljno pića da zadovoljite žeđ. Ako vam se učini da pijete više nego što bi trebalo, tada smanjite količinu soli pri kuvanju i razmislite o drugim jang proizvodima koje možda previše koristite. Budite fizički aktivni.

    Na početku, pa i kasnije kada budete kuvali sve harmoničnije, setite se da svaki ekstrem prelazi u svoju suprotnost i da je elastičnost ključ za uspeh.


KAKO DA ORGANIZUJETE KUHINJU

    Praktikovanjem makrobiotike stvaramo jasan i sređen duh.

    Isto važi i za organizovanje u kuhinji. Ma kolika da je njena dimenzija, kuhinja bi trebalo da bude uvek lepa, uredna i dobro prilagođena svakodnevnim potre*ama.

    Ličnost kuvara ogleda se u njegovoj kuhinji.

    Ako tek počinjete sa makrobiotikom, veoma je važno da napravite veliko spremanje ostave, kuhinjskih elemenata, plakara i frižidera (frižider vam, uostalom, više neće trebati).

    Uklonite sve hemijske i rafinisane proizvode: brašno, so, ulje, šećer, čokoladu, kafu, konzerve, biskvite, džemove, med, sirće, konzervanse, prašak za pecivo, puding, šlag,...

    Kroz upoznavanje principa jina i janga možete konstatovati da su proizvodi koji su vas najviše privlačili bili upravo oni koji su vam nanosili najviše štete.

    Makrobiotika je prava alhemija. Možete, kao i u laboratoriji, poređati na police ili u plakare posude raznih veličina od zemlje, stakla ili drveta i u njima čuvati žitarice, alge, mahunarke ili specifike.

    Kada vam sve bude na dohvat ruke, život će vam postati jednostavniji i organizovaniji.

    Kuhinjski pribor za pripremanje i posluživanje neka bude od drveta.


POSUĐE

    Ne koristiti: posuđe od aluminijuma i teflona.

    Idealno: posuđe od zemlje, nerđajućeg čelika, tučanog gvožđa i stakla.


IZVOR TOPLOTE

    Drva ili gas su najbolji, prirodni su i laki za korišćenje. Teže je kuvati na električnom šporetu koji ima i mane (elektromagnetno polje). Što se tiče mikrotalasne rerne, ona se ne preporučuje: opasnost!


PRIPREMA JEDNOG OBROKA

    Ući u makrobiotičku kuhinju znači biti prožet dubokim spokojstvom koje se, često, vezuje za delikatne i prirodne mirise, kao i za jednostavnost i harmoniju.

    Kuvati na makrobiotički način, znači voleti život. Osetite sreću dok kuvate pirinač ili pravite dobar gomasio.

    Pripremanje makrobiotičkog obroka ne znači samo kuvanje žitarica, povrća ili algi zato što su oni dobri za zdravlje. To je, pre svega, darivanje ljubavi.

    Nemojte mehanički da kuvate. Prilagodite se svim elementima koji čine kuvanje tako živim.

    Vremenom ćete naučiti da pripremu obroka započinjete namirnicama koje se dugo kuvaju (mahunarke, žitarice) ili koje zahtevaju hlađenje (deserti).

    Žvakanje je ključ makrobiotike. Ono je neophodno za dobro varenje, naročito za varenje žitarica. Žvaćite svaki zalogaj najmanje 30, 50 puta ako ste zdravi, do 100 pa i 200 puta ako ste bolesni.

    Sve je u vašim rukama. Vaš duh, vaše srce i vaše poznavanje Principa Jedinstva omogućiće vam da se služite ovim dragocenim kompasom za vašu dobrobit, dobrobit vaše porodice i društva.

    Kuvanje podrazumeva sintezu boja, ukusa, oblika i mirisa u harmoničnu celinu. Pripremljenu hranu poslužite vodeći računa o njenoj boji, teksturi i obliku. Lagane namirnice služite sa konzistentnijim namirnicama: na primer, ljut ukus strugane rotkve sa namirnicom koja je pržena u ulju, dok osvežavajuća (iseckana) pera mladog luka veoma skladno pojačavaju ukus testenine od heljde (soba).

    Ideal svakog kuvara bi trebalo da bude priprema zaista ukusnog i privlačnog jela, pri čemu bi svaka namirnica trebalo da sačuva svoj prirodni ukus. Ako vam je čulo ukusa otupelo usled hrane koja sadrži hemijske proizvode i šećer, biće vam potrebni jedna ili dve nedelje kako biste povratili prirodan osećaj za ukus.

    Budite strpljivi, isplatiće vam se.

    Služite jela tako da ona uvek lepo izgledaju.


PREDNOSTI ... I MANE ...

    Makrobiotička jela su uravnotežena na energetskom jin–jang nivou (jin: tendencija širenja organa, centrifugalna energija, i jang: tendencija skupljanja, centripetalna energija. Na primer: dilatacija=hlađenje i skupljanje=zagrevanje.)

    Jela su uravnotežena i u pogledu proteina, vitamina, masti, minerala, ...

    Ovakva ishrana odgovara svim osobama, a naročito onima koji žele da poboljšaju svoje zdravlje. Efekti ovakve ishrane na metabolizam vrlo brzo se primećuju.

    Hrana se vari bez problema (pod uslovom da se dobro žvaće) jer nema nepoželjnih kombinacija namirnica.

    Troškovi su veoma mali.

    Nema zasićenih masti, što dovodi do poboljšanja kvaliteta krvi i ne goji.

    Smanjuje se upotreba deterdženta za pranje posuđa.

    Ne zahteva čak ni frižider: sirove žitarice se dugo čuvaju na nekom suvom i provetrenom mestu, a povrće i voće se mogu kupovati dva puta nedeljno.

    Štaviše, veoma je ukusna: otkrivamo pravi ukus prirodnih namirnica.

Zato što je ukusna, počinjemo da uživamo u pripremanju obroka, u kuvanju.

    Makrobiotička jela su zaista izvrsna, pa postoji opasnost od uzimanja velikih količina hrane... Pažnja!