СТИХОВИ КОИ ВЕ ДОПРЕЛЕ

Celo utro se obiduvam da ispletam venec,no cvetovite mi se pomestuvaat i ispagaat.
A ti sedis tuka i skrisum me nabluduvas so krajcinjata na tvoite budni oci.
Prasaj gi onie oci koj sto krijat mracna zavera koj e kriv za toa.

Se obiduvav da pejam,no zaludno.
Na tvoite usni kradeskum treperi nasmevka,prasaj ja zosto ne uspea mojata pesna.
Usnite pod zakletva neka ti kazat kako glasot mi se izgubi vo molcenje kako pijana pcela vo lotosov cvet.

Kvecerina e i vreme cvekinjata da gi zatvorat svoite caski.
Dozvolimi da sedam pokraj tebe i usnite moi da ja vrsat rabotata sto moze da se vrsi samo so molcenje i pod blagata svetlina na zvezdite.

                                                                                                        Tagore

Bla bla bla


Bla bla bla
bla bla bla
bla bla bla

Bla bla bla
bla bla bla
bla bla bla

Bla bla bla
bla bla bla
bla bla bla


and agan....the same

Sara - Bob Dylan

I laid on a dune I looked at the sky
When the children were babies and played on the beach
You came up behind me, I saw you go by
You were always so close and still within reach.

Sara, Sara
Whatever made you want to change your mind
Sara, Sara
So easy to look at, so hard to define.

I can still see them playing with their pails in the sand
They run to the water their buckets to fill
I can still see the shells falling out of their hands
As they follow each other back up the hill.

Sara, Sara
Sweet virgin angel, sweet love of my life
Sara, Sara
Radiant jewel, mystical wife.

Sleeping in the woods by a fire in the night
Drinking white rum in a Portugal bar
Them playing leapfrog and hearing about Snow White
You in the marketplace in Savanna-la-Mar.

Sara, Sara
It's all so clear, I could never forget
Sara, Sara
Loving you is the one thing I'll never regret.

I can still hear the sounds of those Methodist bells
I'd taken the cure and had just gotten through
Staying up for day in the Chelsea Hotel
Writing "Sad-Eyed Lady of the Lowlands" for you.

Sara, Sara
Wherever we travel we're never apart
Sara, Sara
Beautiful lady, so dear to my heart.
How did I meet you ? I don't know
A messenger sent me in a tropical storm
You were there in the winter, moonlight on the snow
And on Lily Pond Lane when the weather was warm.

Sara, Sara
Scorpio Sphinx in a calico dress

EKSPRES ZA SEVER - Miroslav Antić

Možda niko nije umeo da te želi ovako 
kao ja noćas. 

Tvoje ruke bele kao samoća. 
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća. 
Tvoj malo šuštavi glas. 

Sa nosom dečačkim prilepljenim 
uz okno vagona, 

nejasan samom sebi 
kao oproštajno pismo padavičara, 

i čudno uznemiren toplinom 
kao razmažen pas, 

putujem, evo, putujem 
da natrpam u glavu još neslućene predele, 
da drveću poželim najlepšu laku noć 
na svetu, 

da se vrtim kao lišće, 
kao vetar po travnjacima, 
kao zvezde i ptice. 

Da malo nemam plan. 

Da imitiram klavijature, 
liftove 
i okean. 

Da zaboravim ruku na tvom struku. 
I lice uz tvoje lice.

OPOMENA - Miroslav Antić

Važno je, možda, i to da znamo: 
čovek je željan tek ako želi. 

I ako sebe celog damo, 
tek tada i možemo biti celi. 

Saznaćemo tek ako kažemo 
reči iskrene, istovetne. 

I samo onda kad i mi tražimo, 
moći će neko i nas da sretne.

Jama I

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blazenu noc su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz ocinjih jama:
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oci zgasle na mom dlanu.

Sigurno jos su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu:
I cutao sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu:
Na dlanu oci zrakama se smiju
i moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nadje
Jos gorcom mukom duplja, koja zjapi-
Da bodez u vrat zabode mi sladje:
A mene dragost ove krvi uze,
I cutio sam kaplje kao suze.

Poslednje svjetlo prije strasne noci
Bio je bljesak munjevita noza,
I vrisak, bijel jos i sad u sljepoci,
I bijela, bijela krvnikova koza;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oci su nam boli.

O, bolno svjetlo, nikad tako jako
I ostro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze, s kojih duplje gore:
A kroz taj pako bljeskovi su pekli.
Vriskovi drugih mucenika sjeklil.

Ne znakm, koliko zar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu.
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oci na svom dlanu-
I rekoh:"Slijep sam, mila moja mati,
Kako cu tebe sada oplakati..."

A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjesece! Svijetlo ko majcino mlijeko!

Al' ovu strasnu bol vec nisam ceko:
Krvnik mi rece:"Zgnjeci svoje oci!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grc mi saku gustom sluzi smoci;
I vise nisam nista cuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.


Ivan Goran Kovacic

bi ja pisal cela poema, ama .... mnogu e kume

Jelena Tomasevic - Ovo nije ljubav
Ovo nije ljubav koju sam sanjala
baca me u stranu, vuce me do samog dna
i uvek kada tebe pozelim
samo sebi naudim
Ne, ovo nije ljubav kakvu sam zelela
od sebe sve sam dala a nista nisam dobila
na kraju kad se svetlost prolije
istina se otkrije...

U meni jos tuge ima previse
dovoljnan broj da znam da nisi moj
tre*ace vreme da se izbrise
sa srca svaki dodir tvoj

Vec sam popila bezbroj puta casu punu razocarenja
presla preko svake granice
to me muci, moram napolje
Mora prestati da te volim
i bilo bi uzalud jos da se borim
kasno je za nas...

U meni jos tuge ima previse
dovoljan broj da znam da nisi moj
tre*ace vreme da se izbrise
sa srca svaki dodir tvoj